All posts by admin

Zanimljivosti

Viški grob posljednjeg B24 koji je Amerika poslala u rat

Svi arhivski podaci ukazuju na to da je riječ o avionu koji se srušio nakon 27 misija. Avion je dobio ime Tulsamerican jer je posljednji zrakoplov proizveden u tvornici u Tulsi. Pao je 1944. u viškom podmorju

RIJEKA – Nebo iznad Visa bilo je vrlo prometno te 1944. godine. Amerikanci su na južnom, oslobođenom dijelu Talijanske čizme sagradili zračne luke, odakle su tisuće teških bombardera na dnevnoj bazi odlazile u Njemačku i druge okupirane zemlje napadati strateške ciljeve.

Na našem je otoku napravljen pomoćni aerodrom za oštećene avione koji bi ovdje “predahnuli” na povratku prema Italiji. Budući da je na Visu bila samo jedna pista, znalo se dogoditi da u zraku u isto vrijeme kruži i desetak aviona, čekajući svoj red za slijetanje. Neki bi, naravno, znali ostati bez goriva i završiti u moru.
Potpisani radnici
B-24 Liberator
U podmorju oko Visa pronađeno je 30-ak aviona, uglavnom bombardera iz Drugog svjetskog rata, kao i par lovaca. Posljednje u nizu otkrića moglo bi biti i najzanimljivije – u moru, kod južnog dijela otoka, otkriveni su ostaci teškog bombardera B24, poznatog i kao Liberator. Postoje naznake da bi se moglo raditi o Tulsamericanu, posljednjem bombarderu modela Liberator proizvedenom u tvornici u Tulsi u SAD-u, čije su akcije američki mediji u to vrijeme sa zanimanjem pratili, a na avion su se potpisali svi radnici koji su sudjelovali u proizvodnji.

Izvučeni kotači

Liberator je “zvijer” od 23 metra, s rasponom krila 33 metra, slično kao i drugi “popularni” model iz tog vremena, B17, odnosno Flying Fortress (Leteća tvrđava), čiji se primjerci također povremeno pronalaze na jadranskom dnu.

Posljednjeg je viškog “osloboditelja” pronašao i prijavio jedan ronilac u prosincu 2009. Hrvatski restauratorski zavod formirao je stručni tim koji je u ožujku ove godine istražio olupinu. Među šest odabranih ronioca bio je i Riječanin Danijel Frka, podvodni fotograf kojemu su potonuli brodovi i avioni uža specijalnost.

– Avion je pronađen na otvorenom moru, oko 500 metara od otočića kod južnog dijela Visa. Sreća je što se nalazi na najplićem dijelu, na jednoj “siki” na samo 39 metara dubine. Inače, tamo je prosječna dubina 65-70 metara pa bi ga teško itko našao da je potonuo skroz do dna. S obzirom na to da je imao izvučene kotače, vjerojatno se spremao za slijetanje, ali ga je nešto natjeralo da aterira na more. Rep je odlomljen i nismo ga pronašli – govori nam riječki ronilac, oduševljen ovim otkrićem. S obzirom na to da nije pronađen serijski broj, ne može se sa stopostotnom sigurnošću utvrditi “identitet” aviona, ali podaci iz pedantnih američkih arhiva, koje imaju uredno dokumentirane sve havarije, ukazuju da bi ovaj Liberator trebao biti upravo Tulsamerican, avion koji je, prije stradanja, uspješno obavio 27 zadataka. U more kod Visa srušio se u prosincu 1944., a od deset članova posade, sedam ih je spašeno.
Proizvodnja-B-24-Liberatora
Sprema se i dokumentarac

Frka priča da ih je još prije nekoliko godina kontaktirao sin jednog od poginulih članova Tulsamericana koji pokušava naći lokaciju gdje mu je poginuo otac. Ako se dokaže da se nedvojbeno radi o posljednjem proizvedenom Liberatoru, pokušat će stupiti u kontakt s preživjelim članovima posade i o tome napraviti dokumentarac. Sličnu je stvar napravio HTV prije nekoliko godina s dva pilota bombardera B17, pronađena također kod Visa.
Otkriveno 100-tinjak olupina

– Doveli smo ih na Vis i bili su ganuti do suza. Jedan je na videosnimci prepoznao svoje čizme koje je skinuo u avionu da bi mogao plivati. Kod ovakvih otkrića uvijek stupimo u kontakt s preživjelima. To je fantastičan osjećaj, susret prošlosti i sadašnjosti – govori Danijel Frka, koji je u tri desetljeća amaterskog bavljenja podmorskom arheologijom već istražio i fotografirao 60-ak olupina. Ovaj mu je Liberator već deseti “dokumentirani” avion.

Na Jadranu je do današnjeg dana otkriveno 100-tinjak potopljenih aviona, uglavnom iz Drugog svjetskog rata, a brodova, potonulih od antike do danas, locirano je više od tisuću, no na dnu ih se krije i puno više. Recimo, za jednu se leteću tvrđavu B24 pouzdano zna da počiva negdje nasred Kvarnerskog zaljeva, no još nije pronađena.

‘Liberator’ nosio četiri tone bombi

Teški bombarder B24, poznat kao Liberator, dug je 23 metra, širine krila 33 metra i nosivosti 4 tone bombi. Mogao je letjeti na visini do 11.000 metara, s deset članova posade koja je obuhvaćala pilota i kopilota, navigatora i bombardira te šest strijelaca koji su po potrebi bili i mehaničari i telegrafisti. Slične karakteristike ima i B17, a ti su američki modeli sudjelovali u bombardiranjima ciljeva po Europi. Na Pecifiku je, pak, “operirao” B29 ili Superfortress, dug 30 metara i s rasponom krila većim od 40 metara, a radi se o modelu koji je bacio atomske bombe na Japan. Svi su ti modeli preteče B52, poznatog i kao Stratofortress. Proizveden je u doba hladnog rata i mogao je je kružiti cijelim svijetom noseći atomske bombe. Na području cijele bivše Jugoslavije evidentirano je više od 1500 padova vojnih aviona iz Drugog svjetskog rata, i bombardera i lovaca, a većina ih je srušena na kopnu.

Izvor: www.jutarnji.hr

Zanimljivosti

Urušio se dio Neronove palače u Rimu

Dio galerije u Zlatnoj palači koju je dao sagraditi rimski car Neron urušio se te pobudio dvojbe u sigurnost tog nalazišta koje svakog dana posjećuje oko tisuću turista.
Domus Aurea 1
Neronova Zlatna palača (ili Domus Aurea), smještena između Koloseuma i rimskog foruma, podignuta je u prvome stoljeću poslije Krista, no prate je problemi otkako je otvorena za javnost 1999. godine, piše agencija Reuters.

Radnici su upravo popravljali dio palače kada se urušila “polovica Trajanove galerije”, objavio je novinarima tehnički direktor spomenika Antonello Vodert.

Vatrogasci drže da je uzrok nesreći “prodor vode” zimi, jer je riječ o terenu koji je natopljen vodom, prenosi agencija AFP.
Domus Aurea 2
Domus Aurea je golema carska palača koju je Neron dao sagraditi poslije velikog požara 64. godine, no vjerojatnije kao mjesto za svečanosti, a ne kao svoju rezidenciju. Palača je djelomice bila pokrivena zlatnim listićima, zidova ukrašenih poludragim kamenjem i freskama.

Dio urušenog krova poznat je kao Trajanova galerija. Car Trajan , koji je vladao od 98. do 117. godine dao je sagraditi kupke na vrhu Domus Aureae.

Izvor: http://metro-portal.hr

Zanimljivosti

Zašto pomičemo sat?

Službeno objašnjenje glasi da je svrha toga postupka bolja usklađenost između sati dnevnoga svjetla te radnog vremena i školske nastave. Ljetno računanje vremena češće se koristi u umjerenom pojasu, zbog zamjetne razlike između broja sati dnevnog svjetla u različitim godišnjim dobima. No, s vremenom se pokazalo da pomicanje kazaljki donosi državama i financijsku dobit. Amerikanci su primjerice prošle godine izračunali da će do rujna na taj način uštedjeti gotovo 10 tisuća barela nafte, te su kazaljke odlučili pomaknuti tri tjedna prije nego što je uobičajeno.
Sat
No, s tim se nisu složili Navaho Indijanci, koji su se 1968. godine izborili da se u američkoj državi Arizoni satovi ostave na miru. Zbog uštede električne energije, nedavno je i vlada Novog Zelanda objavila da će ljetno računanje vremena produžiti s uobičajena 31 na 34 tjedna.

Presedan se 1987. godine dogodio i u Čileu, gdje su vlasti zbog posjeta Ivana Pavla Drugog odgodile pomicanje kazaljki na jedan dan.

Ljetno računanje vremena prvi je put 1784. godine spomenuo Benjamin Franklin u pismu urednicima lista Journal of Paris, no kako je bilo riječ o šaljivom članku, nije jasno je li Franklin doista želio tako nešto predložiti Francuzima. Ovaj je sustav ozbiljno predložio William Willett u članku ‘Waste of Daylight’ (Gubitak dnevnog svjetla), objavljenom 1907. godine.

Zamisao o ljetnom računanju vremena prvi je put ostvarena u Njemačkoj od 30. travnja do 1. listopada 1916. godine, a iste je godine, od 21. svibnja, taj primjer slijedila i Velika Britanija. Od 1983. godine u Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj, uvedeno je po prvi put ljetno računanje vremena. Hrvatska je tu praksu nastavila i nakon osamostaljenja.

Izvor: http://metro-portal.hr

Multimedija

Pacific – nova serija

3 Comments

8. prosinca 1941. godine, samo 24 sata nakon iznenadnoga japanskog napada na pomorsku bazu SAD-a u Pearl Harboru, Kongres je formalno objavio rat Japanskom Carstvu. Cijelo desetljeće rasla je napetost između Japana i SAD-a dok se Japan širio u velik dio Kine i Jugozapadne Azije. Rezultat napada na Pearl Harbor bio je službeni ulazak SAD-a u Drugi svjetski rat koji je trajao već treću godinu, a vodile su ga savezničke snage Ujedinjenog Kraljevstva, Sovjetskog Saveza, Kine, Kanade, Australije i drugih zemalja Sila osovine Japana, Njemačke i Italije.
Gotovo preko noći uredi za novačenje u SAD-u bili su zagušeni jer su se tisuće Amerikanaca pojurile prijaviti u oružane snage. Mnogi ti mladići izabrali su Marinski korpus koji se u šest mjeseci poslije Pearl Harbora utrostručio.
Dok je HBO-ova miniserija „Združena braća“ pratila doživljaje jedne satnije padobranaca kopnene vojske na europskom ratištu, PACIFIK prikazuje rat na drugom dijelu svijeta na tihooceanskom ratištu koje je zahvaćalo veći dio Tihog oceana i otoke, uključujući Filipine, Nizozemsku Istočnu Indiju, Novu Gvineju i Salomonske otoke. Ova miniserija prati isprepletene ratne putove trojice ljudi iz 1. divizije Marinskog korpusa, pješačke brigade zvane „Stara vrsta“, zato što je najstarija i najduže aktivna postrojba u Marinskom korpusu SAD-a. Uz potporu kolega marinaca i suboraca iz kopnene vojske, mornarice i zrakoplovstva, 1. divizija bila je u prvim redovima tijekom mnogih najtežih kampanja u Drugome svjetskom ratu…

Izvor: pacific.hbo.hr

Zanimljivosti

Originalna Schindlerova lista prodaje se za 12 mil. kuna

Listu su 18. travnja 1945. složili Oskar Schindler i Itzhak Stern. Sadrži imena 801 Židova ‘koji će biti spašeni iz nacističkih logora’
Schindler
Jedina privatna kopija liste koju je složio Oskar Schindler s imenima Židova ‘koji će biti spašeni iz nacističkih koncentracionih logora’ našla se na prodaji za 2,2 milijuna dolara, oko 12 milijuna kuna.

To je posljednja kopija koja se nalazi u privatnim rukama – izjavio je Gary Zimet, stručnjak za prodaju povijesnih dokumenta i vlasnik, kako smatra, ‘vjerojatno najvažnijeg dokumenta’ Drugog svjetskog rata.

Grob Oskara Schindlera

Listu je složio Oskar Schindler uz pomoć svoog računovođe Itzhaka Sterna i vjeruje se da je nastala 18. travnja 1945. godine. Po tom je 13 stranica dugačkom dokumentu kasnije nastao i istoimeni film, Schindlerova lista , pod redateljskom palicom Stevena Speilberga.

Na stranicama se nalaze imena 801 osobe s njihovim zanimanjima i datumima rođenja.

– Dokument ću prodati prvoj osobi koja ponudi traženi iznos radije nego na aukciji – rekao je Zimet.

Prema njegovim riječima, postojalo je sedam različitih verzija liste, no samo su četiri preživjele.

Jedna se nalazi u američkom Muzeju holokausta, druga u njemačkom Saveznom arhivu u Koblenzu dok su preostale dvije u Yad Vashem muzeju u Izraelu.

Izvor: www.jutarnji.hr

Zanimljivosti

Britanski osnovci: Telefon je izmislila kraljica, a vatru Newton

Luke Skywalker bio je prvi čovjek na Mjesecu, a Isaac Newton je otkrio – vatru. Valjda kad mu je pečena jabuka pala sa stabla ili iz pećnice na glavu, ili tako nešto.

Kad je Birmingham Science City početkom ovog mjeseca proveo anketu među devetogodišnjacima i desetogodišnjacima radi otkrivanja koliko znanja osnovnoškolci imaju o povijesti znanosti, rezultati su bili blago rečeno zanimljivi.

Više od polovice anketiranih reklo je da je sir Isaac Newton otkrio – vatru. Znakovito je da su zakon gravitacije kao ključni Newtonov izum manje točno identificirali dječaci (49%), a više djevojčice (76%). Trećina dječaka smatrala je da je Newton otkrio vatru, a ostalih 16% identificiralo ga je kao čovjeka koji je izmislio internet, otkrio sunčev sustav ili otkrio Ameriku.
Elisabeth II.
Da je izumitelj telefona Alexander Graham Bell znalo je 80% dječaka i 69% djevojčica; ostali su taj izum pripisali engleskoj kraljici ili Charlesu Darwinu. A na pitanje tko je bio prvi čovjek na Mjesecu, petina ispitanika je “gađala” Richarda Bransona ili Lukea Skywalkera.

Dr. Pam Waddell iz Birmingham Science Cityja istaknula je da ipak nije sve tako crno – većina ispitanih osnovaca radije bi dobila Nobelovu nagradu za znanost nego pobijedila u reality showu “X factor”:

– Premda neki od ovih odgovora izazivaju smijeh, pogrešno bi bilo pomisliti da se djeca ne dive znanstvenim junacima isto kao i legendama glazbe ili sporta. Zapravo, skoro 70% devetogodišnjaka i desetogodišnjaka voljelo bi se proslaviti osvajanjem Nobelove nagrade za znanost, a to bi isto htjelo tek 33% onih između 11 i 15 godina. Čini se da djeca izgube interes za znanost u višim razredima pa treba poraditi na tome da se tinejdžerima znanost prikaže kao uzbudljiva i da se ponovno raspire njihove dječje težnje.

Izvor: vecernji.hr

Multimedija

Invictus – novo u kinima

Višestruki oskarovac Clint Eastwood donosi svoje novo filmsko remek-djelo u kojem se u glavnim ulogama pojavljuju oskarovci Morgan Freeman i Matt Damon.
„Invictus“ je inspirirajuća istinita priča o Nelsonu Mandeli (Freeman), njegovom izlasku iz zatvora nakon pada apartheida, predsjedničkim izborima na kojima je uvjerljivo pobijedio i pokušaju ujedinjavanja njegove rasno podijeljene zemlje pomoću svjetskog prvenstva u ragbiju 1995. godine. Vjerujući da može ujediniti svoje ljude kroz univerzalni jezik – sport, Mandella skupi južnoafričku ragbi momčad za kvalifikacije koju predvodi kapetan Francois Pienaar (Damon)…

Izvor: blitz-cinestar.hr

Zanimljivosti

Brijuni pretekli Bale – lutkom dinosaura!

Na V. Brijunu je oko 200 otisaka stopa dinosaura, starih do 117 mil. godina.
Dinosaur
– Objavit ćemo javni natječaj za izradu lutke dinosaura u prirodnoj veličini koja će biti postavljena na rtu Zelenika na Velikom Brijunu, gdje i jesu otisci – kazala nam je glasnogovornica Brijuna Vesna Klunić.

Čak 200 otisaka

Na Velom Brijunu je čak 200-tinjak otisaka stopa dinosaura, ima ih na Galiji i Vangi. Stare do 117 milijuna godina, a o njima, za sada, govori samo jedna ploča postavljena na Zeleniki.
Stope 2
U znanstvenome svijetu dobro je poznato i najveće groblje kostiju dinosaura pokraj Bala, u uvali Porto Colo. Prije 25 godina talijanski ronilac je u uvali pronašao prvu kost, a poslije ih je pronađeno još 168, pa i jedan zub, što je doista rijetkost. Govorilo se tada o otkriću stoljeća, koje govori o vremenu otprije 75 do 270 milijuna godina. Entuzijazmom Brune Poropata, koji je bio vijećnik u Županiji, za otkriće se doznalo u svijetu, a ideja je bila otvoriti park dinosaura, čak pozvati i Spielberga. Međutim, Poropat je ostao osamljen, a besparica je ideju bacila u zaborav.
Stope
Načelnik Bala Edi Pastrovicchio kaže: “Planiramo nešto, u urbanističkom planu priobalja zacrtali smo da će ondje biti paleontološki park i objekt za znanstvena istraživanja, ali treba naći investitora”. – To su izgubljeni šoldi, kojima su Bale već mogle sagraditi impozantni kredni park, koji bi povezao paleontologiju Sjevernojadranskog bazena, jer ovakvih primjera krede nema na svijetu. Na skupu paleontologa 1992. u Kini Porto Colone proglašen je nalazištem svjetske vrijednosti. Da smo naplaćivali ulaz, već bismo imali milijune – tvrdi B. Poropat, koji je bio imenovan i v. d. direktora Muzeja dinosaura što nikada nije otvoren.

Nalazi u Porto Coloneu

Od 10 vrsta dinosaurusa, a jedan je moguće i nepoznata vrsta, u Porto Coloneu pronađen je i leđni pršljen najveće tadašnje grdosije brachiosaura, ali i iguanodona, camassaura ili stegosaura. Osim kostiju, koje se mogu vidjeti u Balama, podmorje još čuva tajnu naše prethistorije. Najveće groblje dinosaura na Mediteranu nije iskorišteno.

Izvor: vecernji.hr

Zanimljivosti

Legenda kaže da je kralja Zvonimira zatukao narod jer nije htio u rat

Četvrti je pohod križara kroz Hrvatsku zloglasan po zločinu. S Mlečanima su osvojili i opljačkali Zadar, koji je pao jer velikaši nisu imali za prijevozninu iz Venecije na istok.
Dmitar Zvonimir

Potkraj 11. stoljeća dušama i srcima ljudi na srednjovjekovnom Zapadu ovladao je križarski pokret. Iz njega su izrasli vojni pohodi čiji je cilj bio oslobođenje najsvetijih mjesta kršćanske vjere od muslimanske vlasti. Groznica koja je tada obuzela zapadno kršćanstvo utjecala je i na hrvatske zemlje. Najraniji događaj koji srednjovjekovnu Hrvatsku povezuje s križarskim pokretom nasilna je smrt kralja Dmitra Zvonimira (1075.-1089.). Prema legendi, iz zapisa od 14. do 16. stoljeća, Zvonimir je ubijen jer je pokušao okupiti vojsku i pridružiti se križarima.

Tragom Petra Pustinjaka

Priča kaže da se hrvatskom kralju s molbom za sudjelovanje obratio rimsko-njemački car (Henrik IV.) uz znanje pape (Urban II.) i Zvonimir je sazvao sabor kod pet crkava na Kosovu blizu Knina. Kad je plemićima i narodu iznio prijedlog, oni su vikali na njega da ih želi odvesti iz njihovih domova i od njihovih žena i djece, a samo zato da bi s papom i carem otimao mjesta gdje je Isus bio raspet i gdje mu je grob. Ljutiti, skočili su na kralja koji nije ništa slutio, i ranili ga do smrti. Ova pripovijest kad se sravni s činjenicom da je Zvonimir umro i prije nego što je križarski pokret uopće zaživio, nikako ne može biti vjerodostojna. Prije je odraz kasnije svijesti o utjecaju križarskih pohoda na hrvatske zemlje.

Vjerodostojni podaci o prolasku prvih križara kroz hrvatske krajeve tiču se 1096. godine. U ljeto te godine dio je križarske vojske predvođen donjolotarinškim vojvodom Gotfridom Bujonskim (1060.-1100), budućim prvim kraljem Jeruzalemskog Kraljevstva, prošao današnjom istočnom Hrvatskom. Donji tok Drave prešli su na drvenim splavima vjerojatno kod Vaške i produžili starom rimskom cestom do Osijeka. Odande su se preko Vinkovaca spustili do Save i nastavili putovanje na istok. Ovim putem je prethodno u proljeće prošlo i mnoštvo običnih ljudi i siromaha pod vodstvom Petra Pustinjaka koji su također željeli sudjelovati u križarskom pohodu.

Druga je križarska skupina prolazila zaleđem istočne jadranske obale na samom kraju godine, u prosincu. Tom je vojskom zapovijedao grof Rajmund IV. Tuluski (1052.-1105.). Prolazak križara zbio se nekoliko mjeseci prije presudnog boja kod planine Gvozd (Petrova gora) između četa hrvatskoga kralja Petra i ugarskoga kralja Kolomana (rano proljeće 1097.). Otuda nepovjerenje i strah hrvatskog seljaka prema velikoj i dobro naoružanoj stranoj vojsci sa sjevera. Prave namjere došljaka bile su poznate zacijelo samo najvišemu sloju društva u Hrvatskoj i Dalmaciji, osobito svećenstvu.

Četvrti je križarski pohod postao zloglasan po zločinu križarsko-mletačke vojske počinila nad Zadrom. Kako francuski vitezovi i velikaši koji su se okupili u Veneciji nisu imali čime platiti prevozninu na Istok, mletački je dužd Henrik Dandolo predložio križarskim vođama da dug otplate osvajanjem grada koji je tada bio pod vrhovništvom ugarsko-hrvatskog kralja.

Iako su se neki križari odvojili, ne želeći sudjelovati u nedostojnom pothvatu, a papa Inocent III. zaprijetio je izopćenjem iz crkve onima koji bi se drznuli pridružiti Mlečanima u napadu na kršćanski grad, Zadar je ipak osvojen u studenom 1202. godine, a Mlečani i križari podijelili su se i opljačkali grad. U proljeće 1203. nastavili su pohod koji je završio osvajanjem Konstantinopola i rušenjem Bizantskog Carstva.

Zavjetovao se ocu

Peti križarski pohod je u Hrvatsku stigao zahvaljujući ugarsko-hrvatskom kralju Andriji II. (1205.-1235.). On se još ocu Emeriku zavjetovao da će poći u križarski rat. Andrija je 1217. godine na čelu vojske prošao Slavoniju i Hrvatsku i preko Zagreba, Bihaća i Knina stigao 23. kolovoza u Split, gdje se s četama ukrcao na lađe koje su ga imale prevesti u Svetu zemlju. Kralju su se na njegovu putu kroz Hrvatsku bili pridružili i pojedini slavonski i hrvatski velikaši, poput moćne obitelji Babonića, priloživši i novac u potporu pothvata – odani kralju čiji je pohod ostao bez pravih rezultata.

Izvor: vecernji.hr

Zanimljivosti

Bivši nacist koji je spasio Bordeaux umro u 93. godini

Henri Salmide, koji se prije zvao Heinz Stahlschmidt, nije 1944. poslušao naredbu da eksplozivom raznese francusku luku i radije je postao Francuz nego ubojica.

Kad su se njemačke trupe povlačile iz Bordeauxa tijekom oslobađanja Francuske, jedan od njihovih zadataka bio je da u zrak dignu luku u tom gradu da bi otežali opskrbu savezničkih trupa koje će konačno slomiti njemačku vojsku. Za to je u skladištu streljiva bilo spremljeno 4000 upaljača.
Bordeaux
Heinz Stahlschmidt iz Dusseldorfa, mlađi časnik njemačke mornarice, u suprotnosti sa svojim zapovijedima raznio je skladište streljiva i spriječio uništenje luke i cijelog grada, jer je bez upaljača eksploziv bio neupotrebljiv.

Stahlschmidt se krio od Gestapa i francuske vichyjevske policije i nakon rata ostao u Bordeauxu. Francusko državljanstvo uzeo je 1947., kad je promijenio ime u Henri Salmide, i oženio se Francuskinjom. Najviše francusko odličje, Legion d’honneur, primio je 2000. U Francuskoj je smatran junakom, a u Njemačkoj izdajnikom; prvi je put poslije rata Njemačku posjetio 2001.

Vijest o njegovoj smrti objavio je dogradonačelnik Bordeauxa Alain Moga, kome je Salmide bio obiteljski prijatelj; Mogina baka je 1944. krila Stahlschmidta od Gestapa. U gradskoj vijećnici Bordeauxa najavljeno je podizanje spomenika čovjeku koji je spasio njihov grad.

Izvor: vecernji.hr