Category Archives: Putovanja

Putovali smo: Bologna

Bologna Regija Emilia-Romagna smjestila se u središnjem dijelu Italije i slobodno možemo reći da je poveznica talijanskog sjevera i juga; Ova regija podjeljena je na 9 administrativnih provincija, a to su Bologna, Modena, Parma, Ferrara, Reggio Emilija, Piacenza, Forli-Casena i Rimini; U ovom članku više možete saznati o Bologni, gradu arkada, veličanstvenih palača, duge akademske tradicije i glavnom gradu Emilije-Romagne.

Povijesni razvoj Bologne

Današnja Bologna se razvila na rubu Padske nizine, a prva naselja na području današnje Bologne razvila su se tijekom brončanog doba prije oko 3 tisuće godina. Riječ je o plemenima koja su naselila Apenine i koja su do željeznog doba razvila svoju autentičnu kulturu poznatu pod nazivom Vila nova civilizacija. Bili su uglavnom farmeri i stočari, ali imali su razvijeno i zanatstvo. Svojom trgovinom «pokrivali» su sjevernu i središnju Italiju.
Tijekom 6.st.pr.Kr. ovo područje nastanjuju Etruščani koji razvijaju trgovinu zahvaljujući vezama sa Spinom, lukom na delti rijeke Po koju su često posjećivali grčki moreplovci. U to vrijeme današnja Bologna nosi ime Felsina i postaje glavni grad Etrurie (princeps Etruirae).

Oko 350.g.pr.Kr. Kelti plemena Boi postupno počinju nastanjivati Felsinu, gradeći pri tom utvrde i formirajući sela u ravnicama i nižim padinama Apenina. Keltsko ime bona, koje je označavalo grad u regiji Felsini, prihvatili su i Rimljani za latinsku koloniju Bononia, koju su ovdje osnovali 189 g.pr.Kr., nakon 200 godina keltske dominacije. Ovo naselje ubrzo je zajedno s okolicom doseglo 30 000 stanovnika.

U rimsko doba ovdje su izgrađene mnoge važne građevine – rimski castrum, mreža cesta, kazališta i sl., no s padom Rimskog carstva opada i moć Bononie. Shvativši da imaju nedostatnu obranu i da su vrlo ranjivi s obzirom na upade barbara u ove prostore, stanovništvo tadašnje Bologne odlučilo je popraviti gradske utvrde izgradivši visoki obrambeni zid. Ostaci ovog zida postoje još i danas.
Tijekom 5.st. veći dio grada bio je napušten i ostavljen propadanju. Političke i administrativne strukture Rimskog carstva nestale su i samo su lokalni biskupi poput Petronija (koji je u 12.st. postao zaštitnik grada Bologne) imali značajniju ulogu u razvoju i zaštiti grada.

[nggallery id=10]

Nakon vladavine barbarskih kraljeva Odoakara i Teodorika, car Justinijan je nad Italijom uspostavio bizantsku dominaciju koja je u Bologni potrajala narednih 150 godina. Langobardi upadaju na ovaj prostor 559.godine, ali ga osvajaju tek 727.g. Iz ovog perioda ostalo je vrlo malo sačuvanih ostataka.

Godine 774. Langobardi su Bolognu prepustili Papi, pa su tijekom 9.st. njome vladali vojvode koje je imenovao Pontifikat. Ove uske veze između Crkve i grada zadržale su se duže vrijeme, ali nisu uvijek bile idilične.
Nakon Crkve pravo na Bolognu polagalo je i moćno i bogato plemstvo, a tome je bilo puno razloga. Neki od njih su svakako važan strateški i geografski položaj te ekonomske i kulturne povlastice koje su postojale zahvaljujući razvijenom tržištu i osnutku Sveučilišta (prvog u Europi, osnovanog 1088.g.).Bologna 2
Na Sveučilištu u Bologni, najstarijem u Europi i svijetu, školovala su se neka od najvećih imena talijanske književnosti poput Dantea, Petrarce i Boccaccia. Danas se bolonjsko sveučilište sastoji od 23 fakulteta, 68 odjela i 93 knjižnice koje se osim u gradu Bologni nalaze u campusima u obližnjim gradovima Ceseni, Forliju, Ravenni i Riminiju. Najznačajniji su Pravni fakultet, Fakultet političkih znanosti, Književnosti i filozofije te Medicine. Ovdje se školuje oko 70 tis. studenata iz cijelog svijeta.

Podijeljena Bologna

Bologna se hrabro opirala svim pokušajima ovladavanja, čak i za vrijeme krvavog građanskog rata. U drugoj polovici 13.st. grad je podijeljen između dviju frakcija okupljenih oko dviju istaknutih bolonjskih obitelji – Geremeija koji su pripadali Guelfima (pristalice Pape) i Lambertazzija, Gibelina (podržavali su cara). Krajem stoljeća Guelfi su odnijeli pobjedu podvrgnuvši Bolognu Papi Nikoli III koji je 1278. postao njenim vladarom. Usprkos tome gradu je ostavljen visok stupanj autonomije. U to vrijeme Bologna je bila nakon Cordobe, Pariza, Venecije, Firenze i vjerojatno Milana, najznačajniji grad u Europi. Tada je imala između 60 i 70 tisuća stanovnika.

U 15.st. na vlast dolazi obitelj Bentivolgio, ali je to i razdoblje kad se za vlast nad gradom bore i milanski vikonti i Papa. U tom sukobu pobjedu je odnijela Crkva 1506.g. Odnosi grada i Crkve nakon toga ostali su problematični sve do 19.st.
U 16.st. grad je poharala kuga pa se broj stanovnika smanjio sa 70 na 59 tisuća, a drugi val kuge 1630.g. ubio je još 12 tisuća ljudi.
Početkom 17.st. stanovništvo Bologne desetkovano je kugom, no usprkos tome grad se konstantno razvijao. U to vrijeme sagrađene su neke od velebnih palača, a cvjetala je i umjetnost. U 18.st. u Bologni se počinje razvijati tekstilna i prehrambena industrija, što kvalitetu života u gradu podiže na još višu razinu.
Bologna je bila drugi papinski grad (nakon Rima) i tijekom 19.st. bila je dio događaja koji su promijenili naličje Europe. 1859.g. Bologna postaje dio ujedinjene Italije.

Bologna danas

Bologna 3U novim političkim uvjetima Bologna postaje važno trgovačko i industrijsko središte (prehrambana, obućarska, keramička, kemijska, metaloprerađivačka industrija, strojogradnja), a kako se broj stanovnika neprestano povećavao, početkom 20.st. srušene su stare gradske zidine (osim nekoliko dijelova) kako bi se grad prostorno mogao širiti. No, još je u velikoj mjeri sačuvana srednjovjekovna arhitektura sa dojmljivim palačama, fontanama i dva očuvana tornja – Asinelli i Grisenda. Grad je nadsvođen i s oko 40-ak kilometara arkada koje su uz Sveučilište jedan od simbola Bologne. Jedno je i od najvažnijih kulturnih središta u Italiji.
Tijekom 2.svjetskog rata grad je bio oštećen u zračnim bombardiranjima, ali se brzo oporavio i postao jedan od najprosperitetnijih u Italiji. Glavnim gradom Emilije-Romagne postala je 1970.godine.
Danas Bologna ima oko 371 tis. stanovnika (u vrijeme predavanja na Sveučilištu taj se broj poveća za još 100 000) i važno je prometno čvorište sjeverne te središnje i južne Italije.

Izvor: www.geografija.hr

Putovali smo: Pompeji

Pompeji (latinski: Pompeii, talijanski: Pompei) su grad smješten na obali mora u blizini rijeke Sarno, kraj Napulja u talijanskoj pokrajini Kampaniji. Grad je najpoznatiji kao rimski grad koji je uništen u erupciji vulkana Vezuva 24. kolovoza 79. godine.

Erupciji Vezuva koja je zatrpala Pompeje prethodili su brojni potresi od kojih je najrazorniji bio onaj 67. godine, dvanaest godina prije katastrofalne erupcije. Pompeji su se brzo oporavljali zahvaljujući svojoj snažnoj ekonomiji, no neke od obnova su još bile u tijeku kada je Pompeje zadesila konačna smrt.

[nggallery id=9]

Do 24. kolovoza 79. godine, za Vezuv se vjerovalo kako je obična planina. Negdje oko 12 sati uz strahovit prasak “čep” od otvrdnute lave kojim je bio začepljen krater vulkana se rasprsnuo od nagomilanog pritiska. Eksplozija je izbacila stup vulkanskog materijala visok oko 20 km, koji je slijedila “kiša” malog kamenja (lapilli), te vulkanskog pepela koji je zatrpao sve u radijusu od 70 km. U vrijeme erupcije u Pompejima je živjelo oko 20.000 ljudi.

Plinije Mlađi, admiral rimske flote u obližnjem Misenu i znanstvenik prirodoslovac, u svom pismu Tacitu opisuje katastrofu u kojoj je poginuo njegov stric Plinije Stariji, a kojemu je on svjedočio bježeći brodom prema Stabiae. On navodi: “Pojavio se oblak koji mogu opisati samo oblikom guste čempresove krošnje … Kontinuirani i dugi potresi su tresli kuću, kao da je netko pomjerao iz temelja, u jednom trenutku slabo, u drugom jače. Ljudi ispred kuće su bili prestrašeni od kamenja koje je padalo s neba, iako je bilo svijetlo i tako prhko da se lomilo na dodir; … ipak sam odlučio izaći van s jastucima na glavi.”

Pompeji i obližnji Oplontis su zatrpani za samo nekoliko sati, a potresi i plimni valovi su potrajali sve do slijedećeg jutra. Na kraju je kiša stvrdnula impresivnu rijeku lave i pokrenula blatne lavine. Herkulanej je zatrpan impresivnom razinom blata od 20 metara, vjerojatno od jezera koje ispunjavalo krater vulkana prije eksplozije. Većina stanovnika Pompeja nije poginula od urušavanja zgrada, niti od vulkanskog kamenja s neba, već od otrovnih plinova iz vulkanskog kamenja.

Nekoliko dana poslije carska senatorska komisija iz Rima je došla na mjesto tragedije da organizira pomoć za preživjele. Sljedeće godine je i sam car Tit posjetio lokaciju, te pronašao da su uzaludni svi pokušaji za obnovom Pompeja i Herkulaneja. Preživjeli nisu imali druge, već da pokušaju pronaći svoje mrtve i pokoje svete predmete, te da se odsele na neko gostoljubivije mjesto.