Zašto je zlato postalo svojevrsni novčani standard? Zašto u pitanju nije neki drugi element? Pročitajte što o tome misli jedan kemijski inženjer. Element mora zadovoljiti četiri kriterija kako bi mogao predstavljati valutu i imati relevantnu financijsku vrijednost, kazao je za NPR Sanat Kumar, predsjednik odjela za kemijski inženjering pri Sveučilištu Columbia.
Prvo, to nikako ne može biti neki plin – plinovi jednostavno nisu praktični za valutno-vrijednosnu razmjenu. Tako možemo eliminirati gomilu članova s desne strane periodnog sustava elemenata među kojima su i plemeniti plinovi koji bi mogli zadovoljiti sljedeća tri kriterija.
Drugi kriterij je to da element ne smije biti korozivan ili vrlo reaktivan. Čisti litij, na primjer, ne može proći jer se na običnom zraku nakon nekog vremena presvuče hidroksidom i karbonatom iako je u osnovi najmanje reaktivan od svih alkalijskih metala. Ovaj kriterij eliminira čak 38 elemenata.
Treći kriterij, element ne smije biti radioaktivan. Radijacija bi nas ubila. To eliminira dva izdvojena reda iz Sustava u kojima su elementi znani kao aktinoidi i lantanoidi (rijetki zemni metali).
Svaki od preostalih 30-ak elemenata bi mogli proći kao valuta i vrijednosni medij da zadovoljavaju 4. kriterij – element mora biti dovoljno rijedak da bude vrijedan, ali ne previše rijedak da ga je nemoguće naći.
Tako nam ostaje pet elemenata, kaže kemijski inženjer Kumar: rodij, paladij, platina, srebro i zlato.
Iako se srebro upotrebljavalo kao valuta, vrlo lako tamni i gubi sjaj. Rodij i paladij su otkriveni tek 1800-ih godina pa ranijim civilizacijama nisu bili dostupni. Platina ima točku taljenja na oko 1.600 stupnjeva Celzijevih, a ona se, prema Kumaru mogla dosegnuti samo uz pomoć suvremenih strojeva i peći pa tako rane civilizacije opet nisu mogle imati koristi od nje jer je ne bi mogli preoblikovati u jedinstvene kovanice.
Tako zlato postaje pobjednik – ono je dovoljno kruto, ali kovno, gotovo da je nereaktivno i neće nas ubiti zračenjem.
Na kraju mala napomena, Kumar je svoje zaključke donosio isključivo s kemičarsko-inženjerske točke gledišta pa stoga ne čudi da nije spomenuo relevantne kulturološke aspekte toga kako je čovjek zlatu dao vrijednost – na primjer, istina je da je zlato lako obraditi i kovati i da je sjajno; sol i željezo nisu blistavo sjajni, ali su kroz povijest itekako služili kao valuta. Isto tako, valja napomenuti da je zlato bilo vrlo praktično jer ga je bilo nemoguće falsificirati. Naime, ne postoji metal koji je toliko gust a tako lako kovan; kad biste napravili kovanicu od nekog drugog metala i presvukli je zlatom bilo bi vrlo lako otkriti da je lažna jer bi u odnosu na original bila puno lakša.