“Bosna šaptom pade”

Mehmed II. OsvajačViše od 500 godina od pada Bosne pod osmansku vlast ostala je sačuvana uspomena na tragičan pad Bosne koju je 1463. osvojio sultan Mehmed II. Osvajač pogubivši posljednjeg kralja Stjepana Tomaševića. Taj pad Bosne objašnjen je samo jednom rečenicom “Bosna šaptom pade”. Taj pojam postao je tijekom povijesti sinonim za nešto što iznenada, naglo padne odnosno propadne brže nego što bi se itko nadao.

Glavni razlog propasti Bosne bila je nesloga bosanskog plemstva koje je u svojim razmiricama često pozivalo za “suca” turskog sultana jer je osmanska vlast već više od jednog stoljeća bila na granicama bosanskog kraljevstva. Osim toga, Bosnu su razdirali i vjerski sukobi između bogumila i kršćana katolika, nesređene socijalne prilike, loši postupci feudalaca prema kmetovima. Tome još treba dodati samouvjerenost mladog kralja Stjepana Tomaševića. On je, uzdajući se u pomoć kršćanskih zemalja, posebno ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina i pape Pija II., otkazao sultanu ugovoreni danak. To je bila prilika sultanu Mehmedu II. da konačno osvoji Bosnu (koja se raspadala i predavala pred njime gotovo bez borbe) te na prevaru zarobi posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića i odrubi mu glavu u lipnju 1463. godine.