Slavni je Grk trčao po pomoć u Spartu i natrag, borio se i onda još u Atenu. Slali su ga svuda, isto onako kako se i danas najviše posla daje najmarljivijima.
Bitka na Maratonskom polju 12. rujna 490. pr. Kr. ostala je u povijesnom sjećanju najviše po glasniku Fidipidu, koji je pretrčao 42 kilometra i 192 metra od Maratona do Atene da javi vijest o grčkoj pobjedi, a onda umro od napora. Kako je poznato, njemu u čast na modernim se Olimpijskim igrama počevši od prvih, 1896. u Ateni, trči maraton kao najteža atletska disciplina. No, još uvijek se obično ispušta važan podatak – da nesretni Fidipid nije izdahnuo zbog ta 42 kilometra, koje danas trkači istrče za malo više od dva sata, nego zato što je u tri dana pretrčao blizu 500 kilometara. Imao je taj peh da je bio najbrži među grčkim vojnicima, dapače, bio je profesionalni trkač, pa su svuda slali njega. Uostalom, nešto slično svakodnevno se događa i danas, kad se onima koji najbolje, najbrže i najradije rade, daju novi i novi poslovi, a lijenčine (za istu plaću) bivaju pošteđene…
Sama bitka kod Maratona bila je prekretnica u grčko-perzijskim ratovima jer je pokazala da Perzijanci nisu nepobjedivi. Te 490. prije Krista perzijska je vojska bila spremna za daljnje proširivanje teritorija prema Europi. Velike su perzijske snage pristale izvan Atene kod Maratonskog polja i spremile se za napad. Atenjani, brojčano mnogo slabiji, očajnički su vapili za spartanskom pomoći.
Atenski su zapovjednici poslali Fidipida da otrči u Spartu moliti za pomoć. Put od čak 220 kilometara bio je brdovit i surov, a Fidipid je trčao oko 36 sati. Sparta se složila da pomogne, ali su rekli, u skladu s religijskim propisima, da neće doći do polja dok mjesec ne bude pun. Takvo bi čekanje prepustilo Atenjane da se sami bore s Perzijancima. Fidipid je otrčao natrag (opet više od 220 kilometara!) da javi kako od pomoći neće biti ništa. U međuvremenu je mala atenska vojska, a s njom i Fidipid, pješačila do Maratonskog polja kako bi se pripremili za bitku.
Iako je Perzijanaca bilo četiri puta više, na kraju ih je poginulo 6400, a Atenjana samo 192. Preostali su se Perzijanci uputili na more i zaplovili južno, prema Ateni, kako bi napali grad prije nego što atenska vojska bude mogla ponovno ondje zauzeti položaje.
Fidipidu je opet zapovijeđeno da otrči u Atenu, donese vijest o pobjedi te upozori građane na dolazak perzijskih brodova. Iako je bio umoran od trčanja u Spartu i natrag te borbe, noseći težak oklop, Fidipid je napravio ono što se od njega tražilo. Dotrčao je do Atene za otprilike tri sata, predao poruku i nedugo nakon toga umro od iscrpljenosti.
A što je bilo s Atenjanima? Sparta i ostali grčki polisi napokon su stigli u pomoć pa su Perzijanci poraženi i drugi put.