Jeruzalem – svetište triju monoteističkih religija

Vjersko je zajedništvo vidljivo samo u dućanima, gdje se bez diskriminacije prodaju suveniri i religijski predmeti svih triju vjera.

Ako se iz posjeta Izraelu vraćate prepuni dojmova i uspomena, pravo mjesto za rekapitulaciju doživljenog je zračna luka Ben Gurion. Budući da Izrael od osnutka 1948. živi u ratnom stanju, prije ukrcaja u zrakoplov i obavljanja graničnih formalnosti teško ćete moći izbjeći razgovor s izraelskim vojnicima koji će, ako ste im iz nekog razloga sumnjivi ili zanimljivi, ispitati o svim detaljima vašeg posjeta, kao i o osobnim podacima.

JeruzalemNemojte se začuditi ako vas mladi vojnici, a uglavnom su posrijedi žene, pitaju čak i što vam znači prezime i kako vam se zovu roditelji. Razgovor je uglavnom ugodan, iako jedva čekate da prestane, jer svaki vaš odgovor otvara novo pitanje i najbolje je odgovarati kratko ili uopćeno kako bi ispitivači odustali. Ako vas pitaju kako ste znali što treba vidjeti u jeruzalemskom Starom gradu, vojnika će se najviše dojmiti ako im kažete da je to stvar opće kulture, a uostalom, to je vjerojatno i najiskreniji odgovor kad je riječ o znamenitostima Jeruzalema. Doista, svatko obrazovan zna da je Stari grad, površine manje od četvornog kilometra, najsvetije mjesto kršćanima i Židovima i treće najsvetije mjesto muslimanima, nakon džamija u Meki i Medini. Jeruzalem je stoga sveti grad pripadnicima svih triju monoteističkih religija, koje čine više od polovice čovječanstva, ali je u povijesti češće bio mjesto sukoba i razdvajanja nego povezivanja štovatelja jednoga Boga, a mnogo bolje nije ni danas. Koliko god se posjetitelj Jeruzalema trudio pronaći zajedničke elemente u svim trima vjerama, stvarnost je takva da sve one žive jedna uz drugu, umjesto jedna s drugom.

Vjersko je zajedništvo vidljivo samo u dućanima, gdje se bez diskriminacije prodaju suveniri i religijski predmeti svih triju vjera. Uostalom, jedinstva nema niti na najsvetijem mjestu kršćanstva, u crkvi Svetoga groba nad kojom, na temelju nepisanih pravila, vlasnička prava imaju grčki pravoslavni Jeruzalemski patrijarhat, Franjevačka kustodija Svete zemlje u ime Katoličke crkve te Jeruzalemski patrijarhat Armenske istočne pravoslavne crkve, a određena prava imaju i manje crkve (Kopti, Sirijci i Etiopljani). Nije čudno što ključeve crkve već stoljećima čuva jedna muslimanska obitelj, a neobičan znak koliko su odnosi među kršćanskim crkvama osjetljivi male su ljestve postavljene na glavnom pročelju crkve. Ljestve je netko postavio prije više stoljeća i nitko ih se ne usudi ukloniti kako se ne bi narušilo načelo statusa quo. Kršćanski hodočasnici međutim nastoje se ne obazirati na te svađe pa počast Isusovu grobu u posebnoj kapelici, koja je, začudo, zajednička, jednako odaju i katolici i pravoslavci. Protestanata nema, jer oni ne priznaju da je tu autentičan Isusov grob, mjesto njegova ukopa i uskrsnuća. Osim groba, u crkvi je i ostatak brda Kalvarije ili Golgote, na kojoj je Isus bio raspet i gdje je umro, a vjernici stijenu Kalvarije ljube padajući na koljena. Zid plačaMnogim je kršćanima teško suspregnuti osjećaje na mjestu gdje se dogodio središnji događaj u ljudskoj povijesti – Isusovo ukrsnuće od mrtvih, na komu počiva cijela kršćanska vjera. Nije im stoga teško čekati u dugim redovima kako bi barem na desetak sekundi ušli u špilju gdje je tri dana ležalo mrtvo Isusovo tijelo, ili prije toga po jeruzalemskim ulicama prohodati cijelu trasu Križnoga puta. U jednog od kapelica crkve Svetoga groba ostaci su i navodna Adamova groba, koji je, prema kršćanskoj predaji, bio upravo na Kalvariji. Tom se predajom željelo istaknuti Isusa kao novog Adama, ali primjera da se uz jedan lokalitet u Jeruzalemu veže nekoliko događaja iz različitih razdoblja ima više. Najbolji je primjer Brdo hrama, na kojem je u desetom stoljeću prije Krista židovski kralj Salomon sagradio hram, dok su danas ondje džamije Kupola na stijeni i Al Aksa. Muslimani vjeruju da je upravo ovdje Muhamed bio uznesen u nebo kako bi učvrstio svoju vjeru, a sve tri religije smatraju da je na istom mjestu njihov praotac Abraham (za muslimane Ibrahim) trebao žrtvovati svog sina Izaka (za muslimane Išmaila). U svakom slučaju, na mjestu gdje su danas džamije, do 70. je godine bio židovski hram, u koji je na molitvu zalazio i Isus.

Crkva Svetog groba u JeruzalemuDanas je kršćanima ipak najvažnija crkva Svetog groba, dok je najsvetije mjesto Židovima Zapadni zid, ostatak potpornog zida nekadašnjeg hrama, poznat i kao Zid plača. Židovi vjeruju da je to prostor trajne Božje nazočnosti, a osim molitve, Bogu se obraćaju i pismenim porukama koje umeću u pukotine zida. Isto mogu učiniti i pripadnici drugih vjera, ali se moraju pridržavati židovskih propisa pa tako muškarci moraju imati pokrivenu glavu i biti odvojeni od žena za koje je predviđen prostor na desnoj polovici zida. Sveto mjesto za Židove je i brdo Sion, uz jugozapadni dio zidina Starog grada. Sion je nekad kod Židova značio Jeruzalem uopće, što je preuzelo i kršćanstvo, a prema Sionu je i pokret za stvaranje židovske države nazvan cionizmom. Na Sionu je i dvorana Posljednje večere u kojoj je Isus dan prije smrti ustanovio euharistiju, a 50 dana nakon njegova uskrsnuća ondje je nad apostole sišao Duh Sveti, što se smatra početkom Crkve. Sudeći prema gotičkim stupovima, dvorana je zadržala malo toga iz Isusova vremena. Nedaleko je sinagoga u kojoj je grob kralja Davida, ali je kršćanima važnija katolička crkva Marijina usnuća na mjestu gdje je Majka Božja umrla, pokopana, a zatim uznesena na nebo. Crkvu je potkraj 19. stoljeća dao sagraditi njemački car Wilhelm II., nakon što je dobio zemljište od osmanskog sultana i u kripti je mjesto za koje se vjeruje da je bio Marijin grob. Pravoslavci međutim vjeruju da je Marija nakon smrti sa Siona prenesena na Maslinsku goru i ondje pokopana. Kršćanskim je vjernicima to ipak sporedno, jer je poseban doživljaj biti u gradu Isusove muke, smrti i uskrsnuća, bez obzira na autentičnost pojedinih lokacija. Isto je i sa Židovima – njima je Jeruzalem glavni grad još otkako ga je David prije više od 3000 godina osvojio od plemena Jebusejaca i učinio svojom prijestolnicom, iako je tragova iz tog vremena malo. Impozantne jeruzalemske zidine datiraju tek iz 16. stoljeća kad ih je dao sagraditi Sulejman Veličanstveni, ali Židovima . Muslimani, točnije Arapi, Jeruzalem jednostavo zovu El Kuds, što znači Sveti. Sve to dokazuje koliko je Jeruzalem jedinstven grad, gdje se miješa ljudsko s božanskim i simbolički dodiruju nebo i zemlja, iako ono ljudsko i zemaljsko, zbog latentne napetosti koja dovodi i do sukoba, pokazuje svoje manje lijepo lice.

Izvor: www.vjesnik.hr

One thought on “Jeruzalem – svetište triju monoteističkih religija”

Comments are closed.