Još 1930. godine, kada je bilo održano prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu, bila je velika čast biti sudionik tog natjecanja. Idejni začetnik najvećeg nogometnog natjecanja je nekadašnji predsjednik FIFA-e, Jules Rimet, po kome se dugi niz godina zvao trofej koji su dobivali pobjednici ovog natjecanja, točnije od 1950. – 1970.
Od prvenstva do prvenstva rasla je kvaliteta natjecanja, a s vremenom i broj natjecatelja. Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. broj reprezentacija je narastao na čak 32.
Prvi prvaci svijeta u nogometu bili su Urugvajci. Oni su ujedno bili i prvi domaćini ovog natjecanja. Za prvo SP nisu se održavale kvalifikacije, već su reprezentacije koje su učestvovale dobile pozivnice. Zanimljivo je kako je veći broj europskih reprezentacija odbio nastupiti u Urugvaju jer se do Južne Amerike tada putovalo brodom, a mnogi na tako dugačak put nisu bili spremni.
Četiri godine kasnije prvaci su ponovno bili domaćini. Ovoga puta to su bili Talijani koji su u finalu svladali tada vrlo snažnu Čehoslovačku. Talijani su već na idućem prvenstvu svijeta, 1938. godine u Francuskoj, postali prva reprezentacija koja je obranila naslov prvaka svijeta. U finalu su svladali Mađarsku 4:2.
Tada je uslijedio 2. svjetski rat, te se na iduće SP trebalo čekati punih 12 godina, do 1950. godine. Domaćin je bio Brazil, a u elementu su bili Urugvajci koji su u svoje vitrine vratili trofej. Kako oni nisu nastupali na prvenstvima 1934. i 1938. bio je zanimljiv podatak da je Urugvaj jedina neporažena reprezentacija u povijesti SP-a.
1954. domaćini su bili Švicarci. Urugvajci su bili zaustavljeni u polufinalu od Mađara koje je predvodio Ferenc Puskas. To je ujedno bio i prvi poraz Urugvaja u povijesti SP-a. Finalna utakmica pripala je Zapadnoj Njemačkoj.
Tada je uslijedila dominacija Peleovog Brazila. Od četiri SP-a Brazil je osvojio tri. 1958. u Švedskoj, 1962. u Čileu i 1970. u Meksiku. Time su Brazilci dobili u trajno vlasništvo “trofej Julesa Rimeta” koji je 1983. godine ukraden i više nikada nije pronađen.
Jedino SP koje Brazilci nisu osvojili u tom razdoblju bilo je ono u Engleskoj 1966. Prvaci Svijeta bili su domaćini nakon što su u finalu svladali Zapadnu Njemačku 4:2, ali to finale ostaje zapamćeno kao jedno od najkontroverznijih jer je sudac pri rezultatu 2:2 priznao gol za Engleze unatoč tome što je postojala velika vjerojatnost da lopta nije prešla gol-crtu.
1971. godine je donijeta odluka o promijeni imena trofeja koji dobiva osvajač SP-a u “FIFA-in trofej”. Prva reprezentacija koja ga je podigla u zrak bila je Zapadna Njemačka, a ona je ujedno bila i domaćin natjecanja. Četiri godine kasnije trofej je preselio u Argentinu koja je kao i Zapadna Njemačka, četiri godine ranije, iskoristila prednost domaćeg terena. Zanimljivo je da su i Zapadna Njemačka 1974. i Argentina 1978. u finalu svladali Nizozemce.
Španjolska je bila domaćin SP-a 1982. godine. Domaćini, koju su često bili u vrhu, niti na domaćem terenu nisu uspjeli otići do kraja. To je pošlo za rukom Talijanima kojima je to bio treći naslov prvaka.
Kolumbija je dobila organizaciju SP-a 1986., ali je zbog velike financijske krize morala odustati od domaćinstva. Uskočio je Meksiko koji je tako drugi put u 16 godina bio domaćin SP-a. Prvaci svijeta postali su Argentinci predvođeni Diegom Maradonom. Oni su u finalu svladali Zapadnu Njemačku 3:2. Ipak, u analima će ostati zapisana utakmica četvrtfinala između Argentine i Engleske u kojoj su Argentinci slavili 2:1. Prvi gol za Argentinu Maradona je postigao tzv. “božjom rukom”, dok je drugi gol koji je postigao proglašen za najljepši gol svih SP-a.
1990. godine domaćin SP-a bila je Italija koja je ispala u polufinalu na jedanaesterce od Argentine. U finalu smo gledali reprizu meksičkog finala, ali ovaj put slavili su Zapadni Nijemci 1:0.
1994. godine SP je održano u SAD-u. Unatoč mnogim spektakularnim utakmicama ostati će zapamćeno po najlošijem finalu u povijesti. Brazil i Italija odigrali su bez golova, a Brazilci su slavili tek nakon jedanaesteraca.
Četiri godine kasnije domaćin je bila Francuska, a po prvi puta nastupala je i Hrvatska koju je vodio izbornik Miroslav Blažević. “Vatreni” su u skupini osvojili drugo mjesto iza Argentine, u osmini finala su svladali Rumunje, da bi u četvrtfinalu spektakularno svladali Nijemce 3:0. Nažalost, u polufinalu je “vatrene” zaustavio domaćin, ali do bronce su došli pobjedom nad Nizozemskom 2:1. U finalu je Francuska uvjerljivo svladala branitelje naslova, Brazil, 3:0. Najbolji strijelac SP-a u Francuskoj bio je Davor Šuker.
2002. u Japanu i Južnoj Koreji Hrvatska, pod vodstvom Mirka Jozića, nije uspjela proći skupinu. Ipak, ostati će zapamćena velika euforija nakon pobjede nad Italijom 2:1. Peterostruki prvaci svijeta postali su Brazilci nakon što su u finalu svladali Njemačku 2:0.
Na posljednjem SP-u Njemačkoj 2006. Hrvatska je u skupini remizirala s Japanom i Australijom, te minimalno poražena u susretu s Brazilom, što je bilo nedovoljno za drugi krug natjecanja. U finalu je Italija pobijedila Francusku nakon izvođenja jedanaesteraca te postala po četvrti put svjetski prvak.
Pobjednici SP-a u nogometu
1930. Urugvaj
1934. Italija
1938. Italija
1950. Urugvaj
1954. Njemačka
1958. Brazil
1962. Brazil
1966. Engleska
1970. Brazil
1974. Njemačka
1978. Argentina
1982. Italija
1986. Argentina
1990. Njemačka
1994. Brazil
1998. Francuska
2002. Brazil
2006. Italija
2010. Španjolska