Slapovi na Manojlovcu, netaknuti dragulj rijeke Krke, uskoro dostupni posjetiteljima.
Na mjestu na kojem su davne 1875. car Franjo Josip I. i carica Elizabeth Amalie Eugenie Wittelsbach, poznata po nadimku Sissy, gledali veličanstvene slapove Manojlovac na Krki, upravo su uređena dva vidikovca koja su godinama bila zapuštena i zaboravljena.
Osim vidikovaca koji su dobili drvenu ogradu, Uprava NP-a Krka odlučila je urediti pristupnu cestu koja vodi do njih kao i kamenu gromadu na kojoj je 14 godina nakon carskog posjeta postavljena spomen-ploča kao podsjetnik na dolazak omiljenih gostiju i njihove velike carske svite. Car je, naime, 17. travnja u sklopu posjeta Dalmaciji došao i u Kistanje u koje je ušao na kočiji koju su vukli konji. Tako barem piše u Narodnom listu, u kojem je nešto detaljnije opisano kako su car i carica obišli taj kraj bogat arheološkim ostacima Burnuma i slapište Manojlovac. Da se car starom rimskom cestom, kojom je nekad mogla proći i kočija, spustio sve do same Krke i slapova, svjedoči navod kako je obišao tamošnji sklop mlinica i vodenica. Stanovništvo ga je dočekalo u svečanom ruhu, svirala je narodna glazba, pjevalo se i plesalo u čast gostu koji je u to vrijeme bio vrlo omiljen posebno među siromašnim slojevima društva koji su mu bili zahvalni na cijelom nizu agrarnih i drugih reformi.
Nataša Zaninović, arheologinja u NP Krka, kaže nam kako je ploču s otisnutim likom cara i popratnim tekstom na stijeni postavio Joso Modrić, kao dar stanovnicima Kistanja. Bilo je to 1899. i tim je povodom priređena velika svečanost. Kistanjci su bili odjeveni u tradicionalnu nošnju, plesali su i pjevali, pekli su se volovi i janjci… O toj proslavi postoje fotografski zapisi dok, na žalost, do danas nije pronađena ni jedna fotografija careva posjeta Manojlovcu i Kistanjama. Zaninović je uputila zamolbu bečkom muzeju da im dostave barem jednu, ali odgovora još nema. budući da je davno uništen brončani carev medaljon sa stijene, u Upravi NP-a odlučili su izraditi novi prema modelu srebrenjaka koji se upravo izlijeva u bronci. Ispod brončanog odljeva careva lika stoji natpis: »Njegovo veličanstvo Cezar i kralj Franjo Josip I. prošao ovuda, nagledao se Manojlovca«. Iz Uprave NP-a najavljuju skoro svečano otkrivanje novog brončanog obilježja, te dvaju vidikovaca i nove pristupne staze. Do uređenih vidikovaca putnike namjernike vodit će i novi putokazi.
Napravljen je i projekt uređenja Rimske staze kojom su nekad mogle proći i kočije, a kojom se danas samo hrabriji usude provući snalazeći će u zapetljanoj mreži dugih lijana, iščupanih stabala koji svako malo preprečavaju put, odronjenoga kamenja škripavca… Kad će se Rimska cesta urediti, nije poznato, pa smo se zato upustili u malu avanturu silazeći strminama tražeći ostatke ceste koja se u cik-cak spušta prema slapovima.
Trud se itekako isplatio. Prizor koji nam se ukazao s dolasku na obalu Krke doista je fascinantan i vrijedio je svakog napora. Iznad ovećeg jezerca uzdiže se nekoliko kaskadnih slapišta i sedrenih barijera koje su uvertira za ljepotu koja nas je čekala stotinjak metara niže. Sa strme litice uspjeli smo baciti nekoliko pogleda prateći slap Manojlovac koji se ispod nas račvao u dva smjera i ponirao u kanjon Krke dubok 32,2 metra.
Prizor je veličanstven kao i ljepota slapova i okolnog područja koje se zbog zapuštenosti i nebrige danas pokazuje u svoj svojoj iskonskoj ljepoti. Drveće je pustilo korijenje koje se na površini ispreplelo s lijanama što su stvorile čarobnu mrežu koja se proteže i nad jezercem. Ovdje bi se mogle snimati scene za najnoviji nastavak Harryja Pottera, komentiramo na glas očarani prizorom. Prava prašuma u kojoj se jedva snalazimo i pronalazimo put. Podižemo pogled prema najvišim kaskadama slapišta i još jednom smo zarobljeni u skladnoj ljepoti krajolika u kojem su se slapovi stopili s okolnim kanjonom i njegovim strmim i visokim, surovim liticama.
Malo je onih koji su imali prigodu uživati u ovoj ljepoti ponajprije zbog nepristupačnosti kanjona u čijem je srcu Manojlovac kao i zbog neuređenosti stare ceste koja je probijena na liticama strmog kanjona. S uređenom Rimskom cestom i u ovaj će kraj doći posjetitelji što će biti dobitak za njih, a minus za prirodu koja je dosad uspješno očuvana od devastacije.
Između dviju kaskada slapišta, koje su zajedno visoke gotovo 60 metara, impozantni su ostaci mlinica i vodenica koje svjedoče o nekadašnjoj gospodarskoj aktivnosti na ovom području. Kameni ostaci zidova, stupe za vodu i stari kameni mlin odbačen u kut mlinice i danas vjerno svjedoče o životu na Krki koja je prije jednog stoljeća bila gospodarska žila kucavica. U Upravi NP-a razmišljaju o njihovoj obnovi, ali prepreka je neriješeno vlasništvo o čemu svjedoči stotinjak nasljednika – pretendenata na kamene ostatke.
U neposrednoj blizini Manojlovca uživamo u ljepoti slapa Brljana i Bilušića buka, a tu su i impresivni ostaci nekadašnjeg rimskog vojnog logora Burnuma i pripadajućeg mu amfiteatra u kojem su se za ratne pohode pripremale XI. i IV. legija rimske vojske. Kako je Burnum izgledao prije gotovo dvije tisuće godina, posjetitelji mogu vidjeti i tijekom razgledavanja arheološke zbirku u obližnjim Puljanima.