Znanstvenik i izumitelj svjetske slave, koji je zaslužan za otkrivanje mnogih stvari bez kojih danas ne bismo mogli ni zamisliti svakodnevan život, danas bi proslavio 155. rođendan.
Nikola Tesla rođen je 10. srpnja 1856. u mjestu Smiljan kod Gospića. Bio je podrijetlom Srbin i uvijek je govorio: ‘Ponosim se svojim srpskim porjeklom i hrvatskom domovinom’.
Iako su ga roditelji nakon završene gimnazije nagovarali da postane svećenik, on to nije želio i upisao se na studij tehničkih znanosti u Grazu, a kasnije i studij tehnike u Pragu. Tijekom studija upoznao se s Voltaireovim djelima. Pročitao ih je sva, a nevjerojatno je da ih je i naučio napamet.
Nakon završetka studija zaposlio se u telefonskom društvu i iduće je dvije godine priključivao telefone po kućama. Radio je i kao inženjer Telefonskog društva u Budimpešti, a nakon toga se zaposlio u tvrtci Thomasa Edisona Continental Edison Company u Parizu. Tesla je tada imao visoko mišljenje o Edisonu.
1883. godine, na zadatku u Strasbourgu, izvan radnog vremena konstruirao je prvi indukcijski motor, a godinu dana kasnije odlazi u SAD.
U New York je stigao s 4 centa u džepu, nekoliko vlastitih pjesama, proračunima za leteći stroj i preporukom Edisonova suradnika Charlesa Batchelora u kojoj je pisalo: ‘Gospodine Edison, poznajem dva velika čovjeka. Jedan ste vi, a drugi je mladić koji stoji pred Vama’. Nakon ovakve preporuke Edison ga je zaposlio u svojoj tvrtki, ali se dva izumitelja nikako nisu mogla složiti u načinu rada što je vodilo ka neizbježnom sukobu. Edison je radio na generatorima i razvoju električnog sustava, no rabio je direktnu struju koja nije mogla biti emitirana dalje od jedne milje, pa bi i maleni gradić, da bi imao električnu energiju, morao imati nekoliko stotina električnih centrala. Tesla je znao da je njegov sustav alternativne struje bolji i da električnu energiju može provoditi stotinama kilometara daleko, no Edison je bio tvrdoglav. Tesla je tada prekinuo rad s Edisonom, jer ga je ovaj uvrijedio načinom rada, napisavši oproštajnu poruku sa sadržajem: ‘Doviđenja gospodine Edison’ i osniva vlastitu tvrtku laboratorij – Tesla Electric Light & Manufacturing gdje je radio sve do svoje smrti 1943. godine.
U svibnju 1888. godine George Westinghouse, čelni čovjek tvrtke Westinghouse Electric Company iz Pittsburga kupuje prava na Teslin patent višefaznog sustava naizmjenično pokretanog dinama, transformatora i motora i izrađuje sustav koji je 1893. godine osvijetljavao Međunarodni sajam u Chicagu. Tri godine kasnije isti je sustav ugrađen u hidrocentralu na slapovima Niagare.
U Colorado Springsu, gdje je boravio od svibnja 1899. do rane 1900., došao je do vjerovatno svog najvećeg otkrića – stacionarnih valova. Pomoću ovog otkrića dokazao je da Zemlja može poslužiti kao vodič i može reagirati na električne vibracije na određenoj frekvenciji. Tako je upalio 200 žarulja koje nisu bile povezane žicom na udaljenosti od 40 kilometara, a koje su svaka pojedinačno osvijetljavale krug od 41 metra oko sebe. U to vrijeme bio je posve siguran da prima signale s druge planete, a zbog čega je bio ismijavan.
Vraćajući se 1900. u New York s kapitalom američkog financijera J. Pierre Pont Morgana od 150.000 dolara započeo je konstrukciju tornja koji bi bežičnim putem odašiljao signale. Tesla je tvrdio da je zajam osigurao tako što je 51 posto prava na svoje patente na polju telefonije i telegrafije ustupio Morganu. Pomoću tog tornja želio je osigurati slanje slika, poruka, vremenskih prognoza i burzovnih izvještaja bežičnim putem. Projekt je napušten zbog financijske panike, problema s radnom snagom i Morganovim odustajanjem od projekta. To je bio najveći Teslin poraz. Tada je svoj rad presumjerio na turbine i druge projekte. Zbog nedostatka novca njegove ideje su ostale u bilježnicama koje se još uvijek proučavaju. Odlikovan je 1917. Edisonovom medaljom, najvećim odlikovanjem Američkog instituta elektroinženjera.
Iako je ‘odgovoran’ za oko 700 patenata od kojih su mnogi temelj moderne tehnologije, mnogi ni danas ne znaju što je sve izumio. Vjerojatno stoga što je bio daleko, daleko ispred svog vremena, do današnjeg dana nije dobio adekvatno priznanje za svoj doprinos razvoju tehnologije. I sam Tesla je za sebe tvrdio da nije izumitelj već ‘otkrivač stvari koje postoje u prirodi oko nas’. Tvrdio je da svoju uspješnost u izumiteljskom poslu tmože zahvaliti urođenoj sposobnoti nevjerojatne vizualizacije stvari, procesa i događaja. Sukladno tome, sve svoje eksperimente bi prvo osmislio u glavi, a potom ih praktično sproveo u djelo. Tvrdio je kako je tu sposobnost imao odmalena te da ponekad nije znao razlikovati svoju maštu od stvarnosti. Stoga je prolazio rukom ispred očiju da bi se uvjerio što je stvarnost, a što mašta.
No, činjenica je da bez njegova rada danas najvjerojatnije ne bi imali rendgen, radio, flourescentno svjetlo, izmjeničnu struju, indukcijski motor, žarulje, internet i mnoge, mnoge druge stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo.
Imao je vrlo mali broj bliskih prijatelja. Među njima bili su pisci Robert Underwood Johnson, Mark Twain i Francis Marion Crawford. U financijskim pitanjima bio je prilično nespretan, ekscentričan i kompulzivan. I među znanstvenicima i u javnosti pratio ga je glas samotnjaka i ekscentrika. Njegov ekscentrizam spriječavao ga je da ga ljudi slušaju i da ostvaruje zaradu od svojih izuma. Iako mu je bio potreban novac 1912. je odbio primiti Nobelovu nagradu iz fizike jer je tvrdio da njegov suprimatelj Thomas Alva Edison nije pravi znanstvenik. Posljednje dvije godine svog života proveo je hraneći golubove i živio je uglavnom od godišnjeg honorara iz domovine.
Bio je izuzetno visok, čak 199 centimetar, i nevjerojatne tjelesne kondicije. Jedne se zime poskliznuo na zaleđenom njujorškom pločniku i umjesto da padne napravio je salto i dočekao se na noge. Učinti takvo što bio bi problem i nekom mlađem, a kamoli Tesli koji je tada imao čak 80 godina. Uz to imao je izražen smisao za lijepo, lijepe manire i govorio je šest jezika.
Nakon što je preminuo u New Yorku 7. siječnja 1943. u 87. godini života gotovo da je zaboravljen. Činilo se kako su njegovi jedini prijatelji bili bolesni golubovi koje je donosio kući i njegovao i hranio. Nakon njegove smrti kovčezi u kojima se nalaze Teslini papiri, diplome i druge počasti, kao i njegove laboratorijske bilješke zapečačeni su. Neko vrijeme nalazili su se u vlasništvu Teslina rođaka i jedinog nasljednika Save Kosanovića. On je kasnije svoje tako stečeno nasljedstvo poklonio gradu Beogradu u svrhu osnivanja muzeja Nikole Tesle.
U čast 100. godina njegova rođenja Međunarodna elektrokomisija nazvala je njegovim imenom jedinicu magnetske indukcije Tesla, u Češkoj jedna tvornica žarulja nosi njegovo ime, dok u Hrvatskoj postoji tvrtka Nikola Tesla – Ericsson koja se prvenstveno bavi telefonijom. Enciklopedija Britannica svrstala ga je među 10 najvažnijih ljudi u svjetskoj povijesti.