Bombardiranje Dresdena u veljači 1945. najveći je saveznički ratni zločin.
Danas kada generali hrvatske pobjedničke vojske sjede u Haagu zbog “prekomjernog granatiranja Knina” – u kojem je poginuo jedan civil – prisjećamo se najvećeg ratnog zločina saveznika u Drugom svjetskom ratu, bombardiranju njemačkog grada Dresdena od 13. do 15. veljače 1945. godine, u kojem je od zapaljivih bomba poginulo od 35.000 do 135.000 ljudi, mahom civila. Naravno, za taj strašni zločin nitko nikad nije odgovarao!
Na početku Drugog svjetskog rata Dresden je sa 642.143 stanovnika (danas s okolicom ima dvostruko više) bio sedmi po veličini grad u Njemačkoj i do kolovoza 1944. bio je pošteđen od zračnih napada, jer je bio izvan dosega saveznika. Podsjetimo, bombardiranja njemačkih gradova započela su još 1943. godine.
Još više nego industrijom Dresden se dičio kulturnim blagom, počevši od bezbroj prekrasnih građevina. Umjetnost u toj prijestolnici pokrajine Saske počela se ubrzano razvijati početkom 18. stoljeća – u njemu je Friedrich Schiller napisao tekst “Ode radosti”. Početkom 20. stoljeća grad dobiva novi kulturni zamah, pa je zvan Firenca na Labi. Sva ta stoljeća procvata zbrisana su u samo dva dana. Iako su znali da je Dresden početkom 1945. bio napučen domaćim stanovništvom i brojnim izbjeglicama – zapravo baš zato – saveznici su, nakon što su već strašno bombardirali Hamburg i druge gradove, 13. veljače poslali bombardere pod zapovjedništvom Britanca Arthura Harrisa. Avioni su bacali zapaljive bombe, koje su stvorile vatrenu oluju. Požar je bio takav da glavnina žrtava nije umrla pod ruševinama ili od vatre, nego su se ljudi ugušili jer je izgaranje “usisalo” sav kisik.
Nakon rata, u DDR-u, Dresden je obnovljen iz pepela, doduše mahom u socrealističkom stilu, ali su kulturno-povijesni spomenici vjerno rekonstruirani. Ipak su se sve do kraja 20. stoljeća mogle vidjeti ruševine.
A Arthur Harris? Zapovjednik napada na Dresden, čovjek koji je snažno zagovarao svjesne napade na civile “radi slamanja njemačkog morala” i kojeg su i sami britanski zrakoplovci među sobom zvali “mesar Harris”, umjesto suda za ratne zločine dobio je titulu “Sir” i brojna odličja: viteza Velikog križa, časnika Britanskog Carstva, Križ zračnih snaga, ruski orden Suvarova 1. reda, američku Medalju za posebne pothvate, francuski Ratni križ s palmama, Legiju časti, Legiju za zasluge i druge.