Prvi crni predsjednik Južnoafričke republike
Nelson Rolihlahla Mandela, poznati borac za ljudska prava, ostat će zapamćen kao prvi crni predsjednik Južnoafričke republike, ali i kao dobitnik Nobelove nagrade za mir.
Mandela je rođen 18. srpnja 1918. godine u malom selu Mvezo na obali rijeke Mashabe u Tramskei, Južnoafričkoj republici. Njegovo srednje ime “Rolihlahla” doslovce znači “onaj koji vuče granu drveta”, no u širem smislu znači “problematična osoba”. Njegov otac bio je savjetnik vijeća poglavica u plemenu, no zbog svađe je izgubio titulu te je obitelj preselio u još manje selo sjeverno od Mveza gdje nije bilo ceste, samo putevi koji su povezivali pašnjake sa selom. Bio je prvi u svojoj obitelji koji je pohađao školu gdje je, prema običaju tog vremena, dobio ime Nelson. Kada je napunio devet godina umro mu je otac što mu je dramatično promijenilo život. Posvojio ga je poglavica Jongintaba Dalindyebo kojeg je Mandelin otac u prošlosti predložio za poglavicu. Mandela je tada otišao živjeti u Mqhekezweni gdje je poglavica živio, a tamo je nastavio i školovanje učeći engleski, povijest i zemljopis. Upravo se tamo zainteresirao za afričku povijest. Tada je vidio kako su Afrikanci živjeli u miru prije dolaska bijelaca, a vrlo važan trenutak dogodio se na ceremoniji obrezivanja kada je imao 16 godina. Riječi poglavice o mladim porobljenim ljudima kojima nije ostalo ništa od zemlje tada nisu puno značile Mandeli, no kazao je kako su kasnije kod njega formirale odlučnost u borbi za neovisnu Južnu Afriku.
Bijeg u Johannesburg
Kasnije se Mandela školovao u školi Wesleyan te Clarkebury Boarding institutu i fakultetu Wesleyan. 1939. godine upisao je Sveučilište u Fort Hareu, jedinoj višoj obrazovnoj ustanovi za crnce u to vrijeme. Nakon povratka s fakulteta namjesnik poglavica Jongintaba našao mu je ženu i htio mu je isplanirati život, no Mandela je odlučio pobjeći u Johannesburg gdje je radio na nekoliko poslova, nakon čega je upisao studij prava.
Ubrzo se priključio pokretima protiv apartheida te se 1942. godine priključio Afričkom nacionalnom kongresu s ciljem da se organizira pokret povratka korijenima i vraćanja snage milijunima seljaka i radnika koji nisu imali glasa. 1949. godine počeli su štrajkovi i bojkoti kojima je bio cilj ostvariti puno državljanstvo, podjelu zemlje i besplatno obrazovanje za svu djecu. Nakon toga Mandela je 20 godina vodio nenasilne prosvjede protiv vlade i njene rasističke politike.
Već 1956. godine Mandelu i 150 ostali aktivista uhitila je policija i optužila ih za izdaju. Pet godina kasnije Mandela je počeo vjerovati kako je oružana borba jedini način da se nešto promijeni. Iste godine vodio je štrajk koji je trajao tri dana te ponovno završio u zatvoru. Tada je dobio pet godina zatvora, no 1963. godine ponovno je doveden pred sud i kazna mu je povećana na doživotnu.
Zatvorske godine
Dok je služio kaznu u zatvoru dobio je tuberkulozu, a kao crni zatvorenik imao je lošiji tretman od ostalih. U zatvoru je uspio položiti ispite i primiti diplomu prvostupnika prava. Iako je bio u zatvoru Mandela je još uvijek smetao mnogima. Bivši pripadnik obavještajne službe Gordon Winter opisao je zavjeru vlade Južnoafričke republike prema kojoj bi organizirali Mandelin bijeg te ga pritom ustrijelili. Britanski obavještajci saznali su za plan koji je kasnije propao. Mandeli je 1985. godine ponuđena sloboda ukoliko se odrekne oružane borbe, no on je to odbio. Vlada je tada bila pod međunarodnim pritiskom te je održala brojne razgovore s Mandelom, no bezuspješno. Oslobođenje je dočekao nakon što je na mjesto predsjednika došao Willem de Klerk koji je njegovo oslobođenje najavio 11. veljače 1990. godine.
Odmah nakon izlaska iz zatvora zatražio od međunarodne javnosti da nastavi pritisak kako bi crnci dobili pravo glasa u svojoj zemlji. 1991. godine izabran je za predsjednika Afričkog nacionalnog vijeća. Nakon nekoliko godina pregovora i nereda de Klerk i Mandela uspjeli su dogovoriti prve demokratske izbore 27. travnja 1994. godine. Mandela je na mjesto predsjednika došao 10. svibnja iste godine u dobio od 77 godina. Zamjenik mu je bio bivši predsjednik de Klerk. U razdoblju od 1994. do 1999. godine radio je na tranziciji vladavine s manjine na većinu, a kao priliku za pomirbu koristio je sport.
Prije izbora 1999. godine povukao se iz aktivne politike, no nastavio je svoj dobrotvorni rad prikupljajući novac za škole i bolnice u ruralnim dijelovima Južnoafričke republike. Mandela je bio i medijator u građanskom ratu u Burundiji, a napisao je i nekoliko knjiga.