Drevnim kulama nisu naudile ni kletve

Slavonija i Baranja prepune su dvoraca, kurija i utvrda iz prohujalih stoljeća. Po svome stilu gradnje, inventaru, legendama i anegdotama, one su pravo bogatstvo i dobar potencijal za razvoj kulturnog turizma.
Ružica grad ubraja se među najveće srednjovjekovne utvrđene gradove u sjevernoj Hrvatskoj. Na 374 metra nadmorske visine, njene zidine šire se na prostoru od oko 8.000 četvornih metara.

Legende Ružice grada
Ružica gradMnogo je legendi o postanku imena Ružice grada, a tri su povijesno potvrđene. Evo jedne: kneginjica Ružica, kći gospodara grada, živjela je sretno sa svojim narodom sve dok Franci nisu napali hrvatsku zemlju. Tada njezin otac i braća pođoše u boj pod zastavama Ljudevita Posavskoga. Ali, jednoga dana stiže vijest da su otac i braća poginuli na bojišnici. Njezina majka nije mogla podnijeti taj udarac, od žalosti joj je prepuklo srce te Ružica ostade potpuno sama. Tada je oglasila da će se udati za pobjednika junačkog nadmetanja vitezova, a njen će muž biti gospodar grada. Kada su počele borbe, sve je pobjeđivao vitez sav u crnom kojeg nitko nije poznavao, a prozvaše ga Crni vitez. Kada je izvojevao posljednju pobjedu skinuo je vizir s lica i progovorio. Tada se otkrilo da je Crni vitez iz franačke zemlje, a došao je s namjerom da pobijedi te da se Franci domognu još jednog hrvatskog grada. Kneginja Ružica to nikako nije mogla dopustiti te je pohrlila do najviše kule i s njezina se vrha sunovratila u dubok ponor ispod grada. I tako je, žrtvujući život, spasila svoj grad od franačke vlasti. Crni vitez je odjahao tamo odakle je i došao, a građani između sebe izabraše kneza. Posvuda oko golemog grada uskoro niknuše ruže crvene poput Ružicine krvi, a u spomen na lijepu i hrabru kneginjicu grad od tada zovu Ružica grad.

Dvorac Pejačević
Barokni dvorac Pejačević u središtu Našica izgrađen je 1812. kao sjedište te plemićke obitelji. Tu je danas Zavičajni muzej koji posjetiteljima svakodnevno, od 8 do 15 sati, osim nedjelje, nudi razgledavanje spomen sobe skladateljice Dore Pejačević u kojoj je njezin glasovir iz 1893., namještaj, skulpture i obiteljske fotografije. Tu je i spomen soba slikara, povjesničara umjetnosti, pisca, prevoditelja Isidora Kršnjavog, sa osobnim predmetima, njegovim slikama, ali i vrijednim Isinim portretom autora Vlahe Bukovca. Može se vidjeti i spomen soba utemeljitelja moderne hrvatske keramike Hinka Juhna. Iznad sela Gradac Našički podignuta je u 14. stoljeću utvrda Bedemgrad od koje je danas ostao tek mali dio.(S.F.)

Nije poznato kada je izgrađena ni tko je njezin tvorac i graditelj. Procvat je doživjela u vrijeme knezova Nikole i Lovre Iločkog, u kasnom srednjem vijeku, u doba gotike i renesanse. Bilo je to vrijeme vladavine mađarskog kralja Matije Korvina, kada pored ratova i turske opasnosti dolazi do procvata kulture i umjetnosti.
Dvorac Pejačević - NašicePretpostavlja se da je utvrda izgrađena prije 1220. godine te je kasnije dograđivana. Svojim strateškim položajem, kulama i tornjevima, prsobranima i strijelnicama, bila je neosvojiva za pješake. Jurišajući strmom uzbrdicom nisu joj mogli nauditi kopljima, sjekirama, mačevima ni kletvama.
Život u tvrđavi je bujao. Bili su tu prostori za gospodare, gospodu, vojnike i služinčad, odaje i sobe, prostorije za odmor i razonodu, radionice, bogomolje, obredne i svečane dvorane, ali i spremišta, vojnice i perivojna šetališta. Udarali su u nju gromovi, bacači kamena, topovi i minobacači, a ona je još uvijek tu, živi svjedok vremena i događanja.
Danas do Ružice grada vodi poučna staza Parka prirode i Geoparka Papuk, a na samom ulasku u tvrđavu stoji tabla s pričom o drevnom gradu. Njegove zidine i ostaci govore sve, a artefakti i eksponati s Ružice grada čuvaju se danas u stalnoj postavi izložbe orahovačkog gradskog muzeja.

Valpovački dvorac
Dvorac Prandau-Normann u srcu Valpova jedan je od najstarijih i najvećih dvoraca u Slavoniji. Budući da je nastao tijekom prve polovine 18. stoljeća, pregradnjom i dogradnjom starije utvrde od koje su očuvani dijelovi vanjskih bedema, temelji i zidovi kapele, kao i okrugla obrambena kula, izgrađena na samom početku 15. stoljeća, svrstava se među najvrednije povijesne arhitektonske spomenike u Hrvatskoj.Dvorac Valpovo
Valpovačka se utvrda, kao rijetko koja srednjovjekovna utvrda u nas, uspjela sačuvati do danas ponajprije stoga što je Turci, prilikom osvajanja 1543. i napuštanja 1687. godine, nisu posve uništili. Danas istu kulu čeka sanacija uz pomoć Grada Valpova i Ministarstva kulture, kako bi narednim generacijama svjedočila o bogatoj povijesti ovoga kraja.
Uz znameniti valpovački perivoj, također jedan od najljepših i najočuvanijih u Hrvatskoj, u valpovačkom dvorcu smješten je Muzej Valpovštine, koji posjećuje sve veći broj turista. Svi koji su posjetili valpovački kompleks, koji se sastoji od dvorca, kule, kapelice Svetog Trojstva i perivoja, znaju da je riječ o iznimnom zdanju kakvim se malo koji grad u Hrvatskoj može pohvaliti.

Dvorac Hilleprand- Mailath
Dvorac Hilleprand- Mailath u Donjem MiholjcuJedan od najljepših hrvatskih dvoraca nalazi se u Donjem Miholjcu. Izgradila ga je obitelj Hilleprand-Mailath početkom 20. stoljeća. Zdanje s mnogo neogotičkih i kasnoromantičkih obilježja u duhu engleskog stila Tudor projektirao je peštanski arhitekt István Moller. Dvorac s pedeset soba, iznutra obložen hrastovinom, okružuje raskošni perivoj s više od stotinu vrsta raznog drveća i grmlja te staklenik s oranžerijom u kojem su se nekada održavale europske izložbe cvijeća, a sadnice hortikulturnog bilja, pogotovo kamelija, slale se u sanducima čak u Nizozemsku. Budući da je grofica Stefanija voljela ljubičice, ispod livade kraj istočne terase dvorca provedene su drenažne cijevi od pečene gline s toplom vodom. Ljubičice su tako cvale već krajem zime, što je bila prava senzacija u mondenim krugovima Europe.
Imanje Mailathovih bilo je za ono vrijeme ogromno i sastojalo se od 50.000 jutara njiva i šuma te tvornice “žeste”, parne pilane i ciglane. O tome da su Mailathovi bili jedna od najbogatijih obitelji Austro-Ugarske Monarhije svjedoči i anegdota vezana uz izgradnju tzv. Novog dvorca. Grof Mailáth dopisivao se s carem Franjom Josipom i u jednom pismu iskazao želju da pod svoje radne sobe obloži zlatnicima, ali da se ne može odlučiti kako ih okrenuti, jer u jednom će slučaju gaziti po grbu Monarhije, a u drugom po Njegovu Veličanstvu. Franjo Josip riješio je u odgovoru grofov problem, predlažući mu da zlatnike postavi okomito. Zanimljivo je da je i prestolonasljednik Ferninad kao prijatelj Mailathovih tri mjeseca prije atentata u Sarajevu bio u Donjem Miholjcu u lovu na šljuke.

Izvor: www.glas-slavonije.hr