Tag Archives: Hrvatska

Kako je islandski vulkan poharao Hrvatsku i uzrokovao smrt 20 tisuća ljudi u Dalmaciji

Zadnji se puta to dogodilo davne 1783. godine, prema svjedočenjima dalmatinskih svećenika u ljetopisima.

Pred više od dvije stotine godina Hrvatsku su poharale posljedice erupcije islandskog vulkana Laki, a dokazi o tome nalaze se u ljetopisima dalmatinskih svećenika, koji su svjedočili teškim posljedicama prirodne katastrofe.
Island vulkan
Naime, na Dušnu nedjelju 9. lipnja 1783. godine islandski vulkan Laki je, prema riječima lokalnog župnika Jona Steingrimmsona, u devet sati ujutro počeo rigati lavu. Iznad cijelog otoka podigao se ogroman oblak, a katastrofu su nagovijestili sumporni plinovi, preko 200 milijuna tona.

Uz to, iz vulkana se izlila druga najveća količina bazaltne lave u poznato doba, gotovo 15 milijuna kubičnih metara. Sumporni su plinovi u reakciji s atmosferom zatrovali neposrednu okolinu vulkana, da bi se pretvorili u aerosole i izazvali plavičastu maglu diljem Europe.

No, najgore su prošli usjevi, koji su od Islanda do Dalmacije propali, uzrokovavši veliku glad i smrt preko 20 tisuća ljudi u Dalmaciji.

Možda i najbolji opis posljedica erupcije zapisao je lirski nastrojeni franjevac iz Donjeg Muća Frane Radman:

Paka pade straovita tmina
Svrhu zemlje, mora i planina.
Od po lipnja do polak rujna
I ta bič sta tri miseca puna.

Niti sljedeća godina u Dalmaciji nije bila bitno rodnija ni bolja, a situacija se popravila tek 1785. Kako i ovaj golemi oblak s Islanda nosi veliku količinu štetnih plinova i sitnih komadića stakla u sebi, nadajmo se da spuštanje neće donijeti jednaku pošast kao i prije 217 godina.

Izvor: http://metro-portal.hr

Legenda kaže da je kralja Zvonimira zatukao narod jer nije htio u rat

Četvrti je pohod križara kroz Hrvatsku zloglasan po zločinu. S Mlečanima su osvojili i opljačkali Zadar, koji je pao jer velikaši nisu imali za prijevozninu iz Venecije na istok.
Dmitar Zvonimir

Potkraj 11. stoljeća dušama i srcima ljudi na srednjovjekovnom Zapadu ovladao je križarski pokret. Iz njega su izrasli vojni pohodi čiji je cilj bio oslobođenje najsvetijih mjesta kršćanske vjere od muslimanske vlasti. Groznica koja je tada obuzela zapadno kršćanstvo utjecala je i na hrvatske zemlje. Najraniji događaj koji srednjovjekovnu Hrvatsku povezuje s križarskim pokretom nasilna je smrt kralja Dmitra Zvonimira (1075.-1089.). Prema legendi, iz zapisa od 14. do 16. stoljeća, Zvonimir je ubijen jer je pokušao okupiti vojsku i pridružiti se križarima.

Tragom Petra Pustinjaka

Priča kaže da se hrvatskom kralju s molbom za sudjelovanje obratio rimsko-njemački car (Henrik IV.) uz znanje pape (Urban II.) i Zvonimir je sazvao sabor kod pet crkava na Kosovu blizu Knina. Kad je plemićima i narodu iznio prijedlog, oni su vikali na njega da ih želi odvesti iz njihovih domova i od njihovih žena i djece, a samo zato da bi s papom i carem otimao mjesta gdje je Isus bio raspet i gdje mu je grob. Ljutiti, skočili su na kralja koji nije ništa slutio, i ranili ga do smrti. Ova pripovijest kad se sravni s činjenicom da je Zvonimir umro i prije nego što je križarski pokret uopće zaživio, nikako ne može biti vjerodostojna. Prije je odraz kasnije svijesti o utjecaju križarskih pohoda na hrvatske zemlje.

Vjerodostojni podaci o prolasku prvih križara kroz hrvatske krajeve tiču se 1096. godine. U ljeto te godine dio je križarske vojske predvođen donjolotarinškim vojvodom Gotfridom Bujonskim (1060.-1100), budućim prvim kraljem Jeruzalemskog Kraljevstva, prošao današnjom istočnom Hrvatskom. Donji tok Drave prešli su na drvenim splavima vjerojatno kod Vaške i produžili starom rimskom cestom do Osijeka. Odande su se preko Vinkovaca spustili do Save i nastavili putovanje na istok. Ovim putem je prethodno u proljeće prošlo i mnoštvo običnih ljudi i siromaha pod vodstvom Petra Pustinjaka koji su također željeli sudjelovati u križarskom pohodu.

Druga je križarska skupina prolazila zaleđem istočne jadranske obale na samom kraju godine, u prosincu. Tom je vojskom zapovijedao grof Rajmund IV. Tuluski (1052.-1105.). Prolazak križara zbio se nekoliko mjeseci prije presudnog boja kod planine Gvozd (Petrova gora) između četa hrvatskoga kralja Petra i ugarskoga kralja Kolomana (rano proljeće 1097.). Otuda nepovjerenje i strah hrvatskog seljaka prema velikoj i dobro naoružanoj stranoj vojsci sa sjevera. Prave namjere došljaka bile su poznate zacijelo samo najvišemu sloju društva u Hrvatskoj i Dalmaciji, osobito svećenstvu.

Četvrti je križarski pohod postao zloglasan po zločinu križarsko-mletačke vojske počinila nad Zadrom. Kako francuski vitezovi i velikaši koji su se okupili u Veneciji nisu imali čime platiti prevozninu na Istok, mletački je dužd Henrik Dandolo predložio križarskim vođama da dug otplate osvajanjem grada koji je tada bio pod vrhovništvom ugarsko-hrvatskog kralja.

Iako su se neki križari odvojili, ne želeći sudjelovati u nedostojnom pothvatu, a papa Inocent III. zaprijetio je izopćenjem iz crkve onima koji bi se drznuli pridružiti Mlečanima u napadu na kršćanski grad, Zadar je ipak osvojen u studenom 1202. godine, a Mlečani i križari podijelili su se i opljačkali grad. U proljeće 1203. nastavili su pohod koji je završio osvajanjem Konstantinopola i rušenjem Bizantskog Carstva.

Zavjetovao se ocu

Peti križarski pohod je u Hrvatsku stigao zahvaljujući ugarsko-hrvatskom kralju Andriji II. (1205.-1235.). On se još ocu Emeriku zavjetovao da će poći u križarski rat. Andrija je 1217. godine na čelu vojske prošao Slavoniju i Hrvatsku i preko Zagreba, Bihaća i Knina stigao 23. kolovoza u Split, gdje se s četama ukrcao na lađe koje su ga imale prevesti u Svetu zemlju. Kralju su se na njegovu putu kroz Hrvatsku bili pridružili i pojedini slavonski i hrvatski velikaši, poput moćne obitelji Babonića, priloživši i novac u potporu pothvata – odani kralju čiji je pohod ostao bez pravih rezultata.

Izvor: vecernji.hr

Legenda o nastanku hrvatskog grba

Hrvatski grb iz 17. stoljećaZa kralja Stjepana Držislava veže se legenda o nastanku hrvatskog grba. Legenda kaže da je kralj Držislav dosta ratovao s Mlečanima koji su htjeli osvojiti hrvatsku obalu Jadrana. I u jednom takvom ratu kralj je pao u mletačko ropstvo i bio bačen u zatvor u Veneciji. Mletački dužd Petar II. Orseolo dočuo je nakon nekog vremena da kralj Držislav dobro igra šah. Zato mu je uputio sljedeći izazov: ako ga u tri partije šaha pobijedi, bit će oslobođen i može se vratiti u svoju zemlju. Kralj Držislav je prihvatio izazov i u sve tri partije pobijedio mletačkoga dužda. Dužd je održao riječ i kralj se mogao vratiti kući. Držislav je tada iz zahvalnosti u sjećanje na taj trenutak uzeo šahovsku ploču kao svoj grb i grb svoga naroda. Taj grb ostao je do danas.